Zovem se Foksi i jučer, u nedjelju, stigla sam u novi dom. Znam, znam, pričaju mi o Lorici i znam da je bila jako dobra. Obećavam, da ću se i ja potruditi.
Na svijet sam došla 20.03. i rano su me otrgnuli od mamice. Ali je moj Misko jako dobar prema meni. Čuva me i mazi.
Ovo je naš prvi kontakt. Edo, Miskov prijatelj me dovezao i ovdje, na ulici, smo se upoznali.
Svi znate da je moja Lori bila bolesna. Posljednjih 15 dana njenog života stanje se pogoršalo uz jaki kašalj, kojeg smo liječili sirupom, tabletama i konačno injekcijama. Nije pomoglo.
24.02. primjetio sam da Loricu muče bolovi. Silno je kašljala, nije mogla doći do zraka i stanje je postajalo iz časa u čas sve gore i gore. Odlučio sam to prekinuti. Ne dozvoliti da pati.
Jučer, 25.02.2012. subota, njeno je malo i hrabro srce prestalo kucati. Ostao sam uz nju do posljednjeg časa, držeći je na koljenima i milujući je. Otišla je mirno, sasvim malo protestirajući, više iz običaja, jer to se od nje uvijek očekivalo.
Iskopao sam joj grob u šumi, u kojoj smo trčali i gdje smo proveli mnoge lijepe i sretne trenutke. Ispratila ju je i njena vjerna prijateljica Drina.
Nisam je želio mrtvu fotkati. Ali želio sam imati uspomenu sa Lorina groba. Neka mirno spava. Hvala joj za sve sretne trenutke koje je provela uz mene. I naravno, nikad je neću zaboraviti.
Evo posljednje Lorine fotke fotkane 25.02.2012. subota u 8:05 ujutro.
Hvala vam što ste pratili njene avanture.
Zbog ledene bure danima smo bili u kući, u zatvorenom. I kad je moj Miško rekao "šuma", odmah sam veselo pomislila na ovo mjesto i nisam se prevarila.
Čim smo stigli u Šampjane, na lovište, veselo sam počela njuškati.
Mirisa je bilo na sve strane!
Uživala sam i jurila od jednog traga do drugog.
Nismo se došli samo prošetati: donijeli smo kukuruza za divljač. Ovo je hranilica za divlje svinje, već sam vam to objasnila i sigurna sam da ste zapamtili. Divlje svinje je njuškom gurkaju i kukuruz, kojeg je moj Miško usuo unutra, kroz male rupice ispada, pa se divljač gosti.
Bilo je prijatno nakon dužeg vremena vidjeti poznati lijepi krajolik.
Moja prijateljica Drina ovdje bi obično pila vodu, ali sad je sve smrznuto: pogledajte kako šeće po ledu.
Zanimljiv detalj jednog stabla.
Hranilice smo napunili, lijepo prošetali i krenuli nazad, kući.
Eto, još samo da prijeđemo preko ceste, gdje nas čeka auto, pa je šetnja šumom gotova.
Sve vas volim i lijepo pozdravljam. Av av!
Prvo, da vam zaželim sretnu i uspješnu Novu godinu.
Je li vam se dopada moj borić?
Opet me opaka bolest napala. Opravljam se. Još sam uvijek pod lijekovima. I to sad više neće nikad prestati. Bilo je strašno, ali sad sam dosta dobro.
Moj me Miško pazi i čuva i redovito mi potajno stavlja tabletice u hranu. Misli da ja to ne znam, ali ja se samo pravim da ne znam. Da ga ne bih žalostila.
Kad su sunčani dani redovito odlazimo na naše drago mjesto u parku, gdje smo nekada zajedmo trčali.
Sad se samo igramo, ne trčimo. I grijemo se na suncu.
Proslavili smo moj 13-ti rođendan, skromno, zbog bolesti. Ali, ne predajem se! Još se igram sa Miškom i veselo lajem kad mu dođe netko u posjetu. Sad me stalno nosi ispod vindjakne, jer ne smijem mnogo hodati. Zbog toga sam se malo udebljala ...
Eto, sad sve znate.
Sve vas lijepo pozdravljam i volim i svima želim sretnu i uspješnu Novu 2012 -tu godinu. Još jednom!
Av av!
Moram vam reći, ponovo sam bila bolesna, ovog puta zbilja teško. Moj je Miško pomislio ... ali ne! Nećemo o tim ružnim i tužnim temama. Prizdravljam, borac sam, kaže moj Miško i točno nakon tjedan dana bolovanja, ponovo smo krenuli u osvajanje Velog vrha.
Naravno, tu je moja prijateljica Drina, koja se obradovala mom oporavku i koja je neumorno trčala šumom, dok je mene moj Miško nosio utopljenu ispod vindjakne. Moram se čuvati ...
Još ponegdje ima krasnih boja jeseni.
Posjetili smo i naše omiljeno stablo.
Tu je i odbor za doček.
A na samom vrhu i on mi se radosno pridružio.
Tu smo proslavljali moje ozdravljenje i malo sam trčkarala i njuškala uzbudljive tragove. Ne smijem se previše uzbuđivati. A ova dvojica su radosno divljala:
Slijedi lagani povratak uz uživanje u raskošnim bojama.
Ovaj je prizor izmamio osmjeh sjećanja na Miškovom licu.
A kad smo stigli kući, uživali smo u drugim raskošnim bojama.
Jučerašnji je dan, subota, bio prekrasan, pa smo moj Miško i ja odlučili prošetati do izvora Rječine, rijeke koja napaja grad Rijeku. Evo što smo vidjeli:
Malo smo i pozirale, moja prijateljica Drina i ja.
Evo i mene ... malo podalje od vode!
Evo me još jednom.
Ispod ove gromade izvire Rječina koja daje život gradu Rijeci.
Kao što vidite, dalje ne možemo. Nekad se moglo ... nekad, a sad posvuda neke zabrane, gunđa moj Miško.
Još jedan pogled i ...
... počinjemo s povratkom.
Nadam se da vam se dopala ova lijepa šetnja prirodom.
Sve vas volim i lijepo pozdravljam. Av av!
